Matice visoke čvrstoće su spojni elementi s navojem koji osiguravaju čvrstu vezu između dva dijela. Često se koriste u teškim strojevima i građevinskim projektima kako bi se spriječio kvar ili oštećenje.
Matice imaju urezani unutarnji promjer i obično su spojene s odgovarajućim navojnim vijcima ili šipkama za pričvršćivanje komponenti. Također dolaze u različitim veličinama i tipovima, a svaki ima različitu svrhu pričvršćivanja.
Snaga
Matice se obično koriste s vijcima za držanje zajedno materijala, posebno u građevinarstvu. Također su poznati po svojoj snazi, što ih čini savršenim za zahtjevne primjene i industrijsku upotrebu.
Matice visoke čvrstoće jače su od običnih matica i mogu izdržati velike vlačne sile kada se koriste s vijcima od istog materijala i termičke obrade. Također se mogu koristiti u sastavljanju namještaja ili drugim projektima poboljšanja doma kada je potrebna dodatna sigurnost.
U spoju matice i vijka, spojni elementi s navojem hvataju materijal kako bi stvorili steznu silu koja drži spojeve na mjestu. Ova sila proizlazi iz aksijalne sile stezanja koju stvaraju matica i drška vijka, koji djeluje kao šipka koja pritišće bočne sile smicanja.
Navoji matica obično su mnogo manjeg promjera od navoja vijaka, a to omogućuje zatezanje pričvrsnih elemenata s većim momentom. Međutim, ova metoda zatezanja može dovesti do plastične deformacije. Također može uzrokovati gubitak predopterećenja matice, što nije poželjno.
Izdržljivost
Matice visoke čvrstoće su jaki, izdržljivi pričvršćivači koji su otporni na hrđu i koroziju. Također su lagani i nemagnetski, što ih čini savršenim za širok raspon primjena.
Obično se koriste za spajanje dvaju objekata bez navoja i osiguravaju izvrsnu, sigurnu vezu. Međutim, mogu se slomiti ako nisu dobro pričvršćeni.
Ove matice izrađene su od čelika ili nehrđajućeg čelika. Prvi se smatra najčešće korištenim metalom za šesterokutne matice i vijke jer ima vrhunsku otpornost na koroziju.
Ovaj je materijal također vrlo otporan na toplinu, što ga čini odličnim izborom za mnoge industrije.
Ove matice obično su označene brojem i slovom koji označavaju stupanj vijka. Ocjena se općenito temelji na kemijskim i mehaničkim svojstvima vijka.
Antioksidansi
Antioksidansi su molekule koje sprječavaju ili zaustavljaju stvaranje slobodnih radikala, koji mogu uzrokovati oštećenje stanica i dovesti do bolesti. Nalaze se u raznim namirnicama, uključujući voće, povrće, orašaste plodove, cjelovite žitarice, mahunarke i bilje.
Antioksidansi u orašastim plodovima uključuju flavonoide, fenolne kiseline i alfa-tokoferol. Također sadrže vitamine C i E, koji zajedno pomažu u održavanju zdravih stanica.
Orašasti plodovi visoke jačine, kao što su orasi i brazilski orasi, spadaju među najbolje antioksidativne namirnice na svijetu. Imaju najveći kapacitet apsorpcije kisikovih radikala (ORAC), antioksidativnu snagu smanjenja željeza (FRAP), antioksidativni parametar ukupnog hvatanja radikala (TRAP) i Trolox ekvivalentan antioksidativni kapacitet (TEAC) kada se testiraju u usporedbi s drugim uobičajenim orašastim plodovima.
Istraživanja su pokazala da je redovita konzumacija orašastih plodova povezana s nižim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i drugih stanja u kojima oksidativni stres igra važnu ulogu, poput hipertenzije, dijabetesa tipa 2 i upala. Osim toga, neke su studije povezale unos antioksidansa sa smanjenim rizikom od kognitivnog pada i određenih vrsta raka.
Hranjive tvari
Orašasti plodovi bogati su raznim nutrijentima, uključujući proteine, vlakna, vitamine, minerale i antioksidanse. Također su izvrstan izvor zdravih masnoća i dobar izvor fitosterola koji mogu smanjiti rizik od srčanih bolesti.
Također su dobar izvor arginina, aminokiseline koja stvara dušikov oksid, koji pomaže opustiti stijenke krvnih žila i olakšati protok krvi. Također su bogate drugim nutrijentima, poput vitamina E i folata.
Mnoge antioksidativne i protuupalne hranjive tvari u orašastim plodovima mogu djelovati neovisno, ali mogu sinergistički pojačati zaštitne učinke na zdravlje kardiovaskularnog sustava. Ove hranjive tvari mogu izravno ugasiti reaktivne vrste kisika, smanjiti oksidativni stres i potisnuti ekspresiju upalnih gena. Također pomažu u sprječavanju sinteze upalnih citokina, kao što su C-reaktivni protein (CRP) i interleukin-6 (IL-6). Osim toga, mogu povećati aktivnost određenih antioksidativnih enzima, poput glutation peroksidaze i superoksid dismutaze. Oni također mogu potisnuti ekspresiju NFkb, faktora transkripcije koji se pojačano regulira tijekom upale i potiče proupalni odgovor u tijelu.